Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
ponedjeljak, 14.05.2012.
Anna Sam: "Muke jedne blagajnice"
Priča o književnom uspjehu koji je poletio zahvaljujući odskočnoj dasci blogosfere nije nepoznata ni na našim prostorima (znate na koga sve mislim, da ih sad ponovno ne hvalim!) Anna Sam i njezine „Muke jedne blagajnice“ potječu iz iste priče – radi se o dvadesetosmogodišnjoj djevojci s diplomom književnosti i osmogodišnjim radnim stažem iza blagajne u supermarketu.
Da bi svoje postojanje učinila podnošljivijim, počela je bilježiti događaje s radnog mjesta koji bi se doista mogli okvalificirati kao „sumrak civilizacije“. U supermarketu je vidljivo sve – tabui koje još uvijek imamo (glede kupovine toalet papira, prezervativa ili higijenskih uložaka), sve veće raslojavanje između bogatih i siromašnih (pa tako Anna pogledom prati one koji kupuju samo na akcijama i oslanjaju se na kupone i promotivne ponude), manjak dobrog odgoja koji je postao sve vidljiviji (pa tako neki niti na blagajni ne odvajaju uho od mobitela, niti da bi pogledali blagajnicu), kao i priča o naplaćivanju plastičnih vrećica u Francuskoj koja je u tamošnjim supermarketima uvedena odavno (ozbiljno, ni inače ne koristim puno plastičnih vrećica jer nastojim biti ekološki svjesna, ali kad ovo i kod nas uzme maha, u potpunosti prelazim na višekratne tekstilne torbe).
Njihovo je zaključivanje teklo ovako: „Ako dućan više ne daruje vrećice, znači da ih prodaje; krenuli su dakle, musti veću lovu.“ To sam i ja pomislila. No, došlo mi je da im kažem i sljedeće: „Mislite na sutra i na sve te krajolike koji će vam se ukazati u svoj svojoj ljepoti bez plastike. More, bez vrećice koja pluta po površini – zar to nije super?““
Negativna strana posla u supermarketima su i nasilne rasprodaje, koje u Hrvatskoj još uvijek nisu uzele maha, koliko ja znam (vjerojatno zato što ni sniženja nisu jednako nasilna kao vani).
Da sve ne bi bilo tako crno, moram reći da su uvjeti rada za jednu od najslabije cijenjenih grupa radne snage u Francuskoj ipak malo bolji, jer za šestosatno dnevno radno vrijeme (odnosno 30-satno tjedno radno vrijeme) mjesečna plaća iznosi 850 eura, što prema mom izračunu iznosi nešto preko 6.300,00 kuna. Za usporedbu, jedna moja prijateljica je radila u jednom trgovačkom lancu, s istim uvjetima rada, ali s četverostruko manjim primanjima. Iako je bedasto što zaposlenici imaju 3 minute pauze po satu rada, odnosno 18 minuta za šest sati rada, za nešto veća primanja, ja bih se brzo naviknula.
Prednosti ove knjige: čita se brzo jer je izrazito zabavna.
Nedostaci: ostavlja pomalo gorak okus u ustima za sve nas koji smo bar jednom radili u trgovačkom zanimanju (a i za one koji su barem jednom kupovali u supermarketima), jer su neke ljudske mane i predobro poznate.
P. S. Pitajte Annu iz kojih sve odvratnih dijelova tijela ljudi vade novac. Bljak!
četvrtak, 10.05.2012.
Jostein Gaardner: "Sofijin svijet"
Ah, kako krasna knjiga! Inception prije inceptiona!
A sve je počelo kad je jedan norveški srednjoškolski profesor počeo razmišljati o tome kako djeci približiti filozofiju. Filozofija je, kako neki od nas znaju, disciplina koja se bavi promišljanjem o čovjeku, o svijetu koji ga okružuje i pitanjima poput: odakle sve nastaje i čemu sve to.
U središtu je radnje djevojčica Sofija Amundsen, koja neposredno prije rođendana dobiva pismo s tajnovitim dopisnim tečajem iz filozofije koji joj šalje izvjesni Alberto Knox. Djevojčica prima pisma s lekcijama iz antičke filozofije, preko filozofije renesanse i novog vijeka, zaključno s Hegelom, Marxom i Sigmundom Freudom. Uz te dopisne tečajeve, počinju se događati i druge neobične stvari, poput razglednica iz Libanona koje je nepoznatoj djevojčici Hildi Knag slao njezin otac za rođendan, koji se u Libanonu nalazio na misiji UN-a.
Pitanja koja si Sofija počinje postavljati su pitanja o porijeklu svijeta i čovjeka, smislu života i stvarnosti (veliko je pitanje ove knjige je li život zapravo san, a radi se o osjećaju koji nas sve povremeno obuzima, osobito kad razmišljamo o njemu), gotovo bi se moglo reći da se radi o prevelikim pitanjima za jednu petnaestogodišnjakinju.
Kad sam nedavno postavila pitanje o tome koju biste knjigu ili pisca preporučili za tranziciju mladog čitatelja iz svijeta dječje knjige u svijet knjige za odrasle, Zlica je preporučila upravo ovu knjigu – moram se u potpunosti složiti s njezinom ocjenom. Ova knjiga ima velike odsječke čistog didaktičkog teksta (udžbeničkog tipa, ali s nešto lakšom terminologijom) za koji bih voljela da sam ga pročitala prije nego što sam se susrela s filozofijom tek u trećem razredu srednje škole (tada je to bio predmet koji se preletio, ali mnoga su imena poput Sokrata, Platona i Aristotela, te kasnije Kanta, Marxa i Hegela, da spomenem samo neke, izrazito značajna i u mojoj struci i u kasnijem se razdoblju znanje o njihovim promišljanjima pokazalo dragocjenim). I danas se radi o disciplini koja mi je ostala u dragom sjećanju, ali čini predmet ne mogu u potpunosti mentalno obuhvatiti.
Stoga, ovu je knjigu dobro imati na polici umjesto udžbenika iz filozofije (za neznalice poput mene).
Pitanje u kojoj stvarnosti živimo je pitanje spoznaje, i ne mogu se oteti dojmu da ste sretniji ukoliko se ponekad zapitate o tome što je zapravo stvarno – jer ponekad vjerojatno pomislite da ni sami niste previše stvarni, pa se onda ne doživljavate niti previše ozbiljno.
Ovu je knjigu zato dobro imati na polici i kao podsjetnik.
Konačno, radi se o izrazito lijepom i slikovitom djelu (ovo je za one sitne ljude koji se nastoje uspeti uz dlaku bijelog zeca kojega mađioničar izvlači iz svog šešira), koje nema ružne, nasilne ili nastrane elemente – ta je činjenica čini sjajnom knjigom koju možete dati na poklon mladom čitatelju. Ukoliko još uopće ima mladih čitatelja.
Zato, ova je knjiga izvrsna za ulazak iz svijeta dječje knjige u svijet knjige za odrasle.
P.S. Nisam dočitala „Doba dogovora“ autora Georgea Monbiota (Manifest za novi svjetski poredak), djelo koje nazivaju još i „nekom vrstom konstruktivnog nastavka na „No Logo“ Naomi Klein, jer u danom trenutku mislim da nisam sposobna za takvu vrstu monologa (a i čini mi se malo zastarjelom u svjetlu novih svjetskih događaja, a neka predviđanja nisu se baš obistinila), ali preporučujem onima koji žele znati što činiti u ekonomskim danima koji dolaze.
utorak, 24.04.2012.
James Ellroy: "L.A.povjerljivo"
Kako sam se ozbiljno začitala ovih dana! Očekivano je i prirodno da sam prvo čitala „Crnu Daliju“ istog autora (drugi dio njegovog L.A. Kvarteta), i to prije nekoliko godina, pa sam, logično, sada uzela čitati treći dio. „Bijeli jazz“ i „Veliko ništavilo“ ću valjda jednom čitati u posve obrnutom rasporedu!
U Los Angelesu je 1953. godina. Tri policajca – jedna policijska zvijezda koja surađuje na seriji Značka časti, a u slobodno vrijeme prodaje novinama informacije kad će imati iduće uhićenje slavne osobe radi posjedovanja droge; jedan mladi policajac na početku karijere, ali s neutaživom ambicijom, kojega kolege zaobilaze u širokom luku jer se radi o sinu jednog od najutjecajnijih losanđeleskih građevinara, koji je upravo objavio kako s poznatim filmašem ulazi u projekt izgradnje tematskog parka Zemlja snova; konačno, jedan ne prepametan, ali prilično nagao policajac čijoj ličnosti u prilog ide jedino to da ne voli obiteljske nasilnike i mlatitelje žena.
Do 1957. godine sve se mijenja – policijska zvijezda degradirana je u prometnu policiju, ambiciozni početnik je narednik u Detektivskom odjelu, a nagli policajac nestao je s radara, a sve to zbog slučaja Noćna ptica, gdje je u istoimenom baru nepoznata osoba ili nepoznata grupa osoba iz vatrenog oružja usmrtila šest osoba: tri gosta i tri člana osoblja lokala. Taj je slučaj riješen još 1953. godine (i lansirao je u političku orbitu jednog također ambicioznog okružnog tužitelja), kad je automobil trojice crnaca viđen u blizini. Međutim, nakon njihovih smrti prilikom bijega, otkriveno je da ti momci nisu nikako mogli počiniti to djelo jer su cijelu noć, u drugom dijelu grada, vršili neki sasvim drugačiji zločin.
And the plot thickens...
Knjiga je hard-boiled (kao i „Crna Dalija“), opaka, koketira s organiziranim kriminalom i nekim vrlo zanimljivim moralnim pitanjima, posebno onima koja se tiču prljavih policajaca, dopustivosti taktiziranja prilikom otkrivanja zločina i počinitelja, ali i pristupa životu uopće.
Ne mogu vam reći ništa drugo osim – nećete požaliti.
P.S. Sad sam uhvatila čitati „Sofijin svijet“ Josteina Gaardnera i moram priznati da uviđam što je Zlica mislila kad je rekla da je to odlična knjiga za uvođenje jedne tinejdžerke u svijet knjige za odrasle. Zasad djeluje pametno, poučno i svrhovito. No o tome više kad pogledom prijeđem i posljednje napisano slovo te knjige.
Osim „Sofijinog svijeta“, najavljujem da nas u narednom razdoblju očekuju neka prilično zanimljiva publicistička djela poput „Kraja siromaštva“, „Doba dogovora“ i „Kratke povijesti korupcije“.
(kod mene nema ništa novo, osim što se čini da je sve više obveza, a sve manje vremena, mada moram reći da sam skužila da se na nedostatak vremena uvijek žale oni koji najmanje rade, tako da ću ubuduće začepiti oko toga kako malo vremena imam).
ponedjeljak, 23.04.2012.
NOĆ KNJIGE 2012.
nedjelja, 22.04.2012.
NOĆ KNJIGE 2012.
subota, 21.04.2012.
NOĆ KNJIGE - 23. TRAVNJA 2012.
Prenosim u cijelosti izjavu organizatora:
Nakon što su sredinom veljače objavljeni rezultati istraživanja tržišta knjiga, koje su od GFK-a zajedno naručili Knjižni blok i Zajednica nakladnika i knjižara, nikome tko se na bilo koji način bavi knjigom nije bilo drago što Hrvati čitaju ispod svjetskoga prosjeka, odnosno, što tek 40 posto populacije pročita jednu knjigu mjesečno.
Rezultati istraživanja su zapravo pokazali kako se urušila 'baza', oni koju kupuju i čitaju knjige, a to nije samo problem knjižarskog ceha, nego čitavog društva. Posebno zabrinjavaju odgovori na pitanje koji je glavni razlog zbog kojega nisu kupili ni jednu knjigu, gdje 51 posto ispitanih navodi: „ne trebaju mi knjige i ne zanimaju me“. Loša financijska situacija je razlog zbog kojeg sljedećih 24 posto ispitanika ne kupuje knjige, a samo 10 posto posuđuje knjige u knjižnicama.
'Krivaca' za takvo stanje ima na sve strane, od višegodišnjeg nedostataka suvisle državne kulturno-obrazovne politike do situacije na tržištu, koja je po knjigu gora iz dana u dan. Trenutno smo u situaciji da su prosječne naklade hrvatskih knjiga na razini iz vremena Ljudevita Gaja, a smanjivanje medijskog prostora za knjigu i kulturu uopće notorna je činjenica oko koje se više nitko niti ne uzbuđuje previše.
NOĆ KNJIGE 2012.
"Noć knjige" je organizirana kako bi se, bez zatvaranja očiju pred nelijepom svakodnevicom, barem na jedan dan više govorilo o čaroliji stvaranja i radosti čitanja knjiga. Priliku za to pružili su "Svjetski dan knjige i autorskih prava" (23. travnja) te "Dan hrvatske knjige" (22. travnja). Uz promicanje knjige, kulture čitanja, prevođenja, izdavaštva, knjižnica, autora i čitatelja, ovakav događaj omogućuje i bolje povezivanje institucija, organizacija, neprofitnih i interesnih skupina te tvrtki koje se bave knjigom.
Samo suradnja knjižara, nakladnika, medija i državnih institucija te otvaranje vrata dijalogu između književne produkcije i publike može dati novi poticaj u rješavanju problema statusa knjige, autora, prevoditelja, izdavača i knjižnica.
"Noć knjige 2012." pokrenuta je na inicijativu Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore i udruge Knjižni blok, kojima su se u organizaciji pridružili Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Knjižnice grada Zagreba, Udruga za zaštitu prava nakladnika – ZANA, Društvo hrvatskih književnih prevodilaca, te portal za knjigu i kulturu Moderna vremena Info.
PROGRAM I AUTORI:
"Noć knjige 2012." održat će se 23. travnja, od 18 sati do 01 sat iza ponoći, u 45 gradova širom Hrvatske, u knjižarama i knjižnicama (i ostalim prostorima namijenjenim za promociju knjige) u kojima će se odvijati raznovrsni i širokoj publici zanimljiv program. Događanja u knjižarama i knjižnicama organizirali su nakladnici, knjižari, knjižnice, udruge koje se na ovaj ili onaj način bave knjigom, te različite kulturne ustanove i organizacije.
U "Noći knjige" sudjeluje više od 150 autora, urednika i prevoditelja, 64 knjižnice, 30-tak nakladnika i gotovo 120 knjižara.
U više od 220 pojedinačnih programa svatko će pronaći nešto za sebe. Od "klasičnog" predstavljanja knjiga i autora, preko tribina, razgovora o knjizi, kreativnih i edukativnih radionica za djecu i mlade, izložbi, koncerata, kazališnih i glumačkih predstava, projekcija filmova, glazbenih slušaonica, biblioterapijskih, likovnih i lutkarskih radionica, radionica kreativnog pisanja, uvezivanja knjiga, plesnih perfomancea, izložbi fotografija… do nagradnih igara, stvaranja poezije na licu mjesta, javnog čitanja, čitanja bajki za odrasle i djecu, uvida u svijet nastanka knjige, i mnogih drugih.
U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, s početkom u 18 sati, održat će se središnji događaj – tribina "Knjiga u krupnom planu", na kojoj će se razgovarati o knjizi, njezinu statusu i budućnosti u hrvatskom društvu s predstavnicima nadležnih institucija i svih dionika u lancu knjige.
Od autora koji sudjeluju u "Noći knjige", izdvajamo gostovanja: Viktora Žmegača, Tonka Maroevića, Nives Opačić, Ive Brešana, Ivana Aralice, Zorana Ferića, Julijane Matanović, Marinka Koščeca, Ede Popovića, Ludwiga Bauera, Mani Gotovac, Branislava Oblučara, Velimira Grgića, Aleksandra Žiljaka, Branka Čegeca, Miroslava Mičanovića, Nikice Petkovića, Francija Blaškovića, Olje Savičević Ivančević, Renata Baretić, Ive Balenovića, Borisa Veličana, Nebojše Lujanovića, Srečka Horvata, Daria Grgića, Seada Begovića, Tanje Mravak, Stjepana Damjanović, Andree Peterlih Huseinović, Igora Kordeja, Krešimira Mišaka, Emira Imamovića Pirkea, Hrvoja Klasića, Lade Čale Feldman, Nebojše Lujanovića, Sanje Lovrenčić, Dubravka Matakovića, Zdenka Mesarića, Silvije Benković Peratove, Roberta Međurečana, Franje Janeša, Borisa Postnikova, Tomice Ščavine, Zorana Roška, Nenada Stipanića, Davora Špišića, Zrinke Pavlić, Darije Žilić, i mnogih drugih.
U "Noći knjige" sudjeluju i srpski pjesnik Zvonko Karanović (trenutno na rezidenciji udruge KURS u Splitu), i slovenski pisac Mitja Čander, koji će se predstaviti publici u Rijeci.
U programu "Noći knjige" sudjeluju i brojni glazbenici koji će svojim nastupima uveseliti događanja u knjižnicama i knjižarama, od kojih očekujte nastupe Lele Kaplowitz, Joea Kaplowitza i Zdenke Kovačiček u Zagrebu, nastup KGZ benda u Gradskoj knjižnici u Zagrebu, nastup glazbenog umjetnika Davora Peršića (koji svira na neobičnim instrumentima koje sam izrađuje) u Zagrebu, nastup Folklornog ansambla Turopolje (koji izvodi tradicijske jurjevske pjesme) u Velikoj Gorici, nastup jaskanskih bendova u Jastrebarskom, pjevačkog zbora Falsetto u Šibeniku, Ivana Kruljca & Marijana Čavara na akustičnim gitarama u Vinkovcima, ženskog vokalnog sastava Ad astra i Tamburaškog sastava Behar u Slavonskom Brodu, program Noć Rolling Stonesa u Požegi, te nastupe DJ -a u Čazmi…
Posjetitelje u knjižarama očekuju i brojne prodajne akcije, popusti i sniženja, a u knjižnicama besplatni upisi, rasprodaje i razmjene knjiga, te projekt Bookcrosing.
Vjerujemo da je program dovoljno atraktivan za velike i male književne sladokusce, te da će barem u ponedjeljak, 23. travnja, „kod kuće ostaviti sve brige i doći na Noć knjige“.
Program obilježavanja Svjetskog dana knjige i autorskih prava podržava Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO.
***
Sve informacije i detalje o programu, mjestima događanja, prodajnim akcijama i autorima, te projektu "BookCrossing u narodnim knjižnicama", potražite na internet stranici: www.nocknjige.hr
Potražite nas na i Facebooku:
www.facebook.com/nocknjige.hr
petak, 13.04.2012.
Noah Charney: "Kradljivac umjetnina"
Phuuuui, moram priznati da sam rijetko kad krimić čitala ovako dugo kao što sam se posvetila „Kradljivcu umjetnina“ Noaha Charneya. Prvo sam knjigu čitala, onda sam je ostavila, onda sam shvatila da sam sve zaboravila, pa sam morala krenuti ispočetka.
Zbog čega je tome tako? Naime, knjiga kreće izdaleka – povezuje konce koji uopće nemaju veze jedan s drugim, da bi na kraju ispalo da se svi ti konci nalaze čvrsto vezani u samo jedan čvor. Međutim, kad pratite tri ili četiri međusobno nepovezane radnje, s isto toliko ukradenih umjetnina i isto toliko detektiva koji ih traže, pomalo se pogubite, osobito ako ste, poput mene, totalno rasutih misli.
Inače, pisac Noah Charney je mladac, 1979. godište, i ovo mu je prvijenac. Ipak, u svijetu umjetnosti nije novajlija, već se radi o doktoru povijesti umjetnosti koji je utemeljio Društvo za istraživanje zločina povezanih s umjetnošću. Ne mogu vam opisati koliko se duhovitih i zanimljivih uvida u umjetnička djela može naći u ovom romanu, pa neću niti pokušavati. Ipak, želim istaknuti da se onda, odjednom, kao najzačudniji element knjige pokaže jedan melankolični, nostalgični trenutak, lirski opisan tek u mislima jedne od junakinja:
Lijepo, nije li? (ili samo ja gajim oduševljenje ovakvim digresijama u knjigama?)
U svakom slučaju, kad malo bolje razmislim, ova knjiga će me još neko vrijeme proganjati u mislima, pa ukoliko i sami želite biti proganjani, preporučujem vam da je pročitate (kod nas u izdanju Šarenog dućana).
